Blog
subota, veljača 3, 2018
Bura se polako budi i luta, zapliće se i skriva ulicama grada. Krišom nestaje u krznu prolaznika, kao dijete se igra. Baš kao i ja. Živim za ovakve trenutke, zato često želim da nestanem ...i često nestajem...moja mala svakodnevna samoubojsta, ali se vratim, jer um ima moć, preveliku... Volim taj svijet kojeg katkad zaboravljam, ali on mene nikada, zaštićena sam u njemu .


shiningstar @ 19:07 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, siječanj 31, 2018
Život čine dani koji se pamte. Ljudi s kojima osjećaš tok života i s kojima se mogu dodirnuti najljepši svjetovi. Rođenjem dobijemo sve darove. Prozore svijeta, ključeve svemira, prostranstva, zanose, let i dar da voliš. Rđava duša i zavidan duh ne mogu tu sreću osjetiti. Svi navečer legnemo i sklopimo oči ne znajući hoćemo li jutrom osvanuti, niti što je san, ni gdje nam duša noću ide. Jedino što vrijedi je ljubav i istina. U noćima, kad nas obgrli nešto očima nevidljivo, duši poznato, a srcu toplo, spoznamo da nam ništa materijalno ne može zamijeniti taj osjećaj.

shiningstar @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, studeni 29, 2013

Jutro je vrijeme kad smo jos na pragu snova, jos uvijek osjecamo njihovo prozimanje prije prvog umivanja. Najlakse je zivjeti jutrima.Vlastiti let nam određuje vlastitost nasa i tada nije bitno ono sto je previsoko ili prenisko,trebamo svojoj dusi dati da bude ono sto je. Nije me dugo bilo, isuvise je snazan sjaj blaga ostavljenog u ovoj mojoj skrinji da bih zauvijek zatvorila vrata svim mojim emocijama pohranjenim u njoj. Koraca zivot svojim ustaljenim stazama, ponekad nas opomene kratka bol i poremeti cak i ako smo sretni, ali ako je nasa sreca u pravim vodama lako je pobijedimo. Ponekad nam zapreke zaklanjaju put do onog lijepog i sebicno trose znakovite trenutke u kojima se borimo i protiv samog sebe, svojih slabosti kada je najlakse odustati i dignuti ruke od svega. Upravo tada treba dignuti glavu i potaknuti sebe ka ostvarenju konacnog cilja. Odabir je pocetak puta na kojem iz dana u dan moramo napraviti novi korak bilo da se radi o usavrsavanju na poslu ili svakodnevnom njegovanju odnosa. Odabrati je najlakse.Na onom sto slijedi iza prepoznaje se velicina covjeka. Ono sto ostaje za nama su trenuci srece koje smo dali natrag svijetu oko nas.Osjecaj dijeljenja, pripadanja, razumijevanja. Kad shvatis da si mali a opet najvazniji dio ovog cuda koji mijenja obrise nasih zivota. Lijepo je uzivati srecu. Mislim da sam nagrađena za neka dobra djela koje nas slucajne prolaznike love mrezama za ljude. Drago mi je da ova godina zavrsava i za sobom ostavlja i neke oziljke koji su vec zarasli.Svakim treptajem oka proslost je sve dalje,a buducnost blize.Prije svega zelim zdravlje mojim najdrazima jer u njima vidim razlog mog postojanja i motiv koji me pokrece i onda kada bih najradije stala.Svima zelim Zivot prozet ljubavlju,iskrenim prijateljstvom,razvijanjem sebe...neprestanim rastom u visinu,okretanjem glava prema suncu.Obitelj i prijatelje koji ce vas podrzavati u svim odlukama.One koji nece odustati od vas kad pokleknete niti se zasramiti vasih pogresaka.Ustrajte i vjerujte jer sto ce vam sve to ako vjere nemate.

shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 41 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 11, 2013

U meni tisucu nasukanih rijeci, neizgovorenih u pravim trenucima prosjecnog dana. Mozda su zato tako dragocijene, pomalo usamljene, jer zelim pricati tebi. Pokusaj me nacrtati negdje duboko u svojim mislima, na zlatnome tepihu svojih zelja. Dugo se privikavam na iscekivanje za jos jednom dozom srece, mirisom obecanja dovoljnom da stvori svijet u mom srcu. Dugo sam kao ova jesen, tako vedra i siva, tako suncana i kisovita, poput malog krhkog lista na cesti nosenog mojim otkucajima. Mozda jednog dana postanem neko zimzeleno drvo koje se nece mijenjati, kojem ni sunce ni kisa, ni snijeg nista nece moci, samo neki bezosjecajni drvosjeca ce moci da me unisti, a to je smrt...

shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 23 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 24, 2013

Lijepo se izgubiti u noci dok je grad obasjan svjetloscu ulicnih lampi i slusati tisinu.Tada najbolje cujem sve svoje misli i zelje...tada najbolje pisem, onako kako najbolje znam. Svaki osjecaj daje mi neko novo lice, neke nove akorde koji  opisuju mene u trenutku i moju zvijezdu vodilju koja je otvorila vrata mog srca i koja mi je prvim pogledom rekla da iste snove sanjamo. Shvacam sve moje molitve u kasne nocne sate, osmijehe od ljeta do ljeta, prezivljene kise i snjegove, sve ceznutive skale...shvacam da sam u dusi jos uvijek veliko dijete, iskreno dijete i jos sam tamo gdje smijeh u potocima zubori i jos placem zbog ukradenih uspomena i bez toga bi mi zivot bio prazan, jer bi nedostajao najbolji dio mene.Zivot nas cesto zbunjuje nepreglednim raskrscima zivota, tjera da izaberemo najbolji put, onaj ispravan i ponekad u svojoj nemoci neznamo izabrati. Gubimo se i neznamo sto zaista zelimo.Vrijeme curi poput pijeska u pjescanom satu i svakim danom ga je sve manje, a mi ne primjecujemo ono sto imamo. Svi ti putevi i raskrsca zapravo nisu ni postojali, nisu vazni.Vazno je ono sto nam je dano i sto je cijelo vrijeme tu, a cesto se nismo udostojili ni pogledati sa zadovoljstvom sto smo tu gdje jesmo. Postoji samo jedan put, onaj koji nam je vec pod nogama i tim putem trebamo ici najbolje sto mozemo.Biti ispunjen to je jedino bitno. Ne mozemo znati sto nosi buducnost ako ne krenemo, jer svojim sadasnjim koracima oblikujemo buducnost i ako damo sve od sebe necemo zaliti za nicim. Ponekad na peronima zivota cekamo nesto sto mozda nikad nece doci, ali znajuci da smo ostavili trag u necijim ocima, necijem srcu, promijenili svoj i neciji zivot ispuni posebnim osjecajem. Jer svi smo mi skitnice kroz ovaj nesavrsen zivot i svi trazimo s istom zudnjom u grudima i mozemo podnijeti puno vise nego mislimo, ali onaj tren kad nam se nas mali svijet s nekim spoji sve drugo postane ljepse. Upravo ta carolija trenutka ,ta nevidljiva ovojnica koja nas okruzuje i poveze s bliskim ljudima je nesto najljepse i najcudesnije, taj trenutak kad ih dodirnete osjetite da ih znate citavu vjecnost...i to je najveca istina...Oni te slijede vjernije od vlastite sjene, jer sjena te slijedi samo dotle dok oko tebe sja....

shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 31 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 2, 2013

Veceras osjecam potrebu nesto napisati, trgla sam se iz svog sna i brzina misli je jaca od tipkovnice. Carobna atmosfera, neopisiva, nedodirljiva; trenuci koji su jednostavno nezamjenjivi. Komplikacije tempiranog zivota nisu nam ni na kraj razuma vec jednostavnost zivota i onaj osjecaj postojanosti tisine, mira, daleko od danasnjice koja je netrepeljiva prema njemima ili onima koji to ponekad nastoje biti. Volim slobodu koju osjetim i smiraj koji me okruzuje, emocije koje me obuzimaju. Bozanstveno, skoro pa savrseno, a ja onako slobodna, luckasta i razigrana zelim osjetiti tu caroliju slobodnog leta dok usnuli anđeli mi miluju ruke...

shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 55 | Prikaži komentare
petak, svibanj 17, 2013

Sunce je obasjalo nebo, a ono misticni osmijeh mog lica i ove misli sto se roje pod ovom mojom kosom. Uzivam u ovom prekrasnom pogledu, na ovom mjestu su misli lakse, slobodna sam i imam osjecaj da je u meni druga osoba nego na pocetku mog traganja. Ovaj zrak ima tako profinjen opustajuci miris, ovdje misli s lakocom ispisujem na papir...da...jos uvijek volim svoje misli ispisivati na papir. Ovaj zivot je lijep dar s neba, a kad imas uz sebe osobe na koje se mozes osloniti jos je veci dar. Nikoga se ne moze natjerati da te voli, ali ako mozes postati netko koga se moze voljeti je uspijeh. Obitelj mi je temelj i oslonac i bila bih spremna na brojne zrtve po pitanju njih i onih koje volim. Zahvaljujem im za radost, smijeh i srecu koju mi donose sobom. Oni su dio mene i taj dio sebe zelim ostaviti za sutra, taj trag je upravo ono sto se pamti. Ponosna sam sto mogu reci da smo dobri, neiskvareni, nesebicni ljudi, suprotnost od dubokog nistavila u kojem se utapa civilizacija. Slazem se da su suze, osmijesi, nedostajanja, tuzni, ponekad hladni pogledi također sastavni dio zivota, ali oni ne bi trebali obiljeziti osobu. Ponekad i sama oko sebe stvorim oklop, ljusturu cvrsto zatvorenu koja pazi da drugi ne vide moje slabosti, strah od nekih stvari, ponekad i od sebe same. Nikad to nisam pokazivala ni priznavala drugima, vec pustala da me ljudi dozive na svoj nacin, Ponekad i krivi...Oduvijek sam se pokazivala cvrsta i jaka da bi se dragi ljudi pored mene tako osjecali,trazili u meni oslonac...i voljela sam pomagati kad bih vidjela da se drugi osjecaju bolje, ali nisu ni slutili da sam ponekad i ja ta koja je iza svoje ljusture slabija i od najtanje grancice. Zbog iskrenosti sam postigla da me ljudi postuju, a oni bliski vole upravo onakvu kakva jesam, sa svim svojim manama i vrlinama koje posjedujem. Ja se samo zelim veseliti zbog sebe i najdrazih ljudi i svoj zivot nadopunjavati ljepotom i njihovom prisutnoscu. Netko ce reci da ce divne stvari biti...jednog dana, ali treba pokazati da snagom vlastite volje mozes prijeci svaku prepreku na koju naletis, svaki nesporazum. Pokazati zdrave granice koje smo postavili i koje su nam pomogle da zivimo jedni za i uz druge. Riskirajmo prisjetivsi se da nikad nismo prestali glasno voljeti one koje smo uvijek voljeli glasno i gdje god bili bit ce dovoljno blizu da im kazemo sve sto zelimo i da ih slusamo kada to budu trebali...i u trenucima samoce da su pored mene u tisini zvuka malih rijeci ne zamjerajuci mi niti jedno na kraju dana znajuci koliko je neosporiva nasa pripadnost,ispunjavajuci prazninu izvana i iznutra.

shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 32 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 7, 2013
 

Šetala je kao sjena, pomalo sanjiva i romantična.  Često je sumnjala u sebe i svoju misiju na zemlji. Možda je sebi postavila preveliki teret, a da toga nije bila svjesna i prerano se ponadala da je jedna od onih koja je predodređena za velike stvari na zemlji. Gdje god bi se okrenula, nailazila je na ogroman zid, čak ni pogled kroz prozor nikud nije vodio. Sve je svoje želje, nadanja i strahove istrošila do snova i ostadoše joj samo prazni i daleki dani ko obećana zemlja. Osjećala se loše, disanje ju je izdavalo i oblijevao znoj od naprezanja dok se prisjećala svojih snova. Samo jedan pogled je mogao prodrijeti u njenu dubinu, a da  ne osjeti da je u opasnosti, nezastićena. Iako su hodali različitim gradovima, osjecala je da postoji taj oku nevidljivi dodir sigurnosti. Nisu se htjeli izgubiti u ovim životnim virovima, pustiti ruke duse, jer moglo bi proći još stotinu godina samoće dok se ponovo pronađu. Htjela je ponovo letjeti poput ptice, kao putnik u beskraju, jer nije mogla bez svojih krila. Iako je znala da su ptice osuđene na osamu, bez svog leta nije mogla. Još uvijek sa sjetom u duši  čeka da zajedno polete...da pronađu svijetlost na izlazu. taj dan ce uskoro doci...

........................................................................................................................................................................................

shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 24 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 2, 2013
Neki događaji u životu ostave odjeka na sve ono što dođe kasnije.Razna iskustva kojih se sjećam s nekom toplinom. Bitna je emocija koja se probudi sjećanjem.Čak i neka pjesma probudi nešto što je davno potisnuto duboko ispod kože i odjednom ispliva na površinu. Moja emocija i dan danas je mir, harmonija, sigurnost i toplina.
Volim prigušenu svjetlost, tada se osjećam ugodno i sigurno. Kad se ušuškam u krevet, ugasim svjetlo i pustim neku laganu glazbu, i bez obzira što ovaj moćni um često zakrivljuje slike, znam da moja sigurnost leži u saznanju da ima netko ko  brine i misli na mene:)

shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 50 | Prikaži komentare
petak, travanj 26, 2013

 Glazba  ima veliki značaj u mom životu. Zahvaljujući njoj sam se pokrenula mnogo puta kada bih inače zastala, zaljubila se kada sam trebala ostati hladna...Iz nekog razloga nitko nije htio ulagati u moju nesigurnu glazbenu budućnost.Klavir me uvijek privlačio i ta želja da sviram klavir nikad nije prestala. Željela sam ga i maštala da sviram..
Glazba je jedan od najboljih načina da upoznaš svoju dušu. Krije mnoge opasnosti, zna odvesti na puteve na kojima neznaš šta te čeka.Smijeh, suze, zadovoljstvo, razbijene čaše, ljubavi ili mržnje...ali to je definitivno umjetnost koja budi najskrivenije emocije i pruža ti ih na pladnju- samo ako si dovoljno hrabar da upoznaš sebe.




shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 67 | Prikaži komentare
utorak, travanj 23, 2013

Ponekad...ponekad i sutnja govori mnogo vise od bilo koje rijeci. Stoga zastajem na trenutak, poslusati ono sto trenutno ne mogu izraziti rijecima. Prepustiti se onome sto se ne moze opisati slikama...Samo taj osjecaj....Nije lako. ...Samo…nakon svega PRIZNAJEM da sam oduvijek ona ista.U mislima,rijecima,djelima… zeljama... cistog i iskrenog srca i duse… uvijek cu i ostati… uvijek u potrazi za snom i vjecnim daljinama...i ne bojim se onoga sto spoznajem i nosim u sebi.

shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 25 | Prikaži komentare
petak, travanj 5, 2013
 

Ja živim u snovima.Laganim krilima prenešena u jedan drugi svijet, gdje nema ni glasa ni zvuka.Nema lica, sve je nevidljivo.Taj svijet je satkan od mojih sjećanja i emocija vezanih za ta sjećanja.Taj svijet mi govori da sam dio njega, iz njega iznikla, u njemu rođena.Pojavilo se jedno lice, moje, ali iz nekog drugog svijeta, mog zaboravljenog svijeta.Ono mi je govorilo jezikom mojih gena, nečega što je bilo u svakoj ćeliji, u karakteru i naravi.Govorilo mi je priče o mom mentalitetu.Znala sam da govori istinu.Nisam imala ni trunke sumnje u sebi.Sve mi je bilo jasno...znala sam, sjetila sam se...tko sam i što sam...

........................................................................................................................................................................................
shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 22 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 20, 2013
Bila je to prekrasna noć, u sobi je svirala  Cavalleria Rusticana. Sjedila sam zaklopljenih ociju i u tom trenutku otisla u neku drugu dimenziju. Svjesna da me glazba odvela tamo daleko od ovog življenja u svoje pustinje, na svoje otoke, obale, u svoj mir. U zemlju oslobađanja tijela, strasti i mirisa, zemlju divljine koja je dio mene i za kojom žudim. Vrijeme je prolazilo i kao da je cijeli svijet toga bio svijestan, nitko me nije uznemiravao. Uživala sam tako bez osjećaja i problema za vanjski svijet i tako usnula s pozitivnim osjecajem u sebi.
shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 91 | Prikaži komentare

Labirintom moje duse prosetala je i vratila u zivot uspavanu zvijezdu negdje na rubu vremena. Oslikana u ateljeu glazbenih zelja stajala je mjeseceva zraka poput kraljice mojih odaja i notama najljepsih mirisa slikala plavicaste daljine naseg svemira. Poput opojne esencije zivota sirila se nosnicama.Najednom, pomijesale se boje i razlio akvarel zivota, nas svijet je opet postao jedan.

........................................................................................................................................................................................

shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 53 | Prikaži komentare
subota, ožujak 9, 2013
Čudesna je ova noć, rasplinuta u neki čaroban sjaj, zadivljujući. Nebo se otvorilo. Obilazim zvijezde na krilima svojih snova, što upališe se poput šarenih svjetiljki i sačuvaše me od nemirnih snova nudeći na dlanovima jutarnji miris zore. Sve je tako nestvarno dobro. Prepuštena plimi lepršavih osjećaja ulazim u moj plavi svijet. On mi pokazuje gdje život se krije.
shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 67 | Prikaži komentare
petak, siječanj 25, 2013

Znas,tako se rađaju bajke koje bih voljela imati u svim svojim snovima, ispricati ih kako bih letjela  rajem loviti se s vilama...i nije se lako igrati ako ti nedostajes. Kako je slatko u zraku, iskliznuti iz ovog zivota, udahnuti tisinu i podignuti cijeli svijet da me nosi među anđeoske tajne i  osmijehe koje cu pretvoriti u sitnu njeznu svijetlost, i uvijek cu naci put da pobjegnem među sarene boje koje treba razotkriti i slusati glazbu koja me grli poput zraka.

shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 54 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 13, 2013

Sinoc je bura zavirila u moje misli. Nisam mogla odoljeti toj glazbi sto me vukla vani da je slusam.Ma znam je dobro sto me vuklo, mjesec, moj blistavi vladar, sanjarsko moje bice.Tako me bura nosila putevima bez plana i reda, lakog koraka, bez straha u svoje nemire. Zalutah tamo gdje dusa prozima dusu, gdje vjetar prebire po tipkalma zivota i svira najljepse simfonije boje, mirisa i vjecnosti.

shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 22 | Prikaži komentare
petak, siječanj 4, 2013

Slusati te dok pricas, osjecati tvoju bliskost zbog koje se uzalud pitam kada je dosao taj dolazak, jer cini mi se kao da si tu cijelog zivota, sa svojim vjecnim glasom,  sanjivim pogledom i nepromijenjenim obrisom svog lica. Osjetim sve sto mi zelis kroz pogled reci, pokretom ruke, kroz tebe. Sve moje tada postaje voda koja klizi kroz svaki dijelic tebe i pripija se uz obris svega u cemu prepozna sebe. Umiva me poljupcima sto mi udahnuse zivot i rijeci su malo da kazu sve ono sto prelijeva se iz zjenica dok me promatras i sanjas. Radost je to, cista i djecja, koja zraci iz pora mojih kad osjetim da me cutis negdje i pratis u mislima. Zatreperim tada, jer znam da potpuno si u meni.

shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 33 | Prikaži komentare
subota, siječanj 2, 2010

Mojim sanjarenjima nikad kraja..svoje snove ne sputavam ni onda kada me obaraju s nogu. Danas mi rijeci posebno umivaju dusu, dolaze poput laganog povjetarca...sapucu...tamo u najtanjoj liniji lica mog zivota. Osluskujem tonove vremena...oslikavam puteve duse moje, one puteve sto ostali su negdje ogoljeni, zbog lutanja...ponekad zaboravljeni...ali duboko u srcu oslikani najsmjeliji crtezi ljubavi...

........................................................................................................................................................................................
shiningstar @ 15:47 |Komentiraj | Komentari: 52 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 13, 2009
I danas opet zatvaram oci, zamisljam vjetar kako mi mrsi kosu, oslobađam mastu i stvaram svoj svijet. Tada mi se dusa odmara i srce rasprica. Sklupcana, osluskujem toplo mjesto u njedrima. Uhvati me na tren struja ceznje...nedostajanje i sjeta cesto zaskoce, svjesno ili nesvjesno. Vazno je znati da smo tu, u linijama nasih dlanova vjecno zapisani. Caroban svijet u meni stvaras...moj miris lavande si, a ja tvoj ljubicasti sklad...ostvarenje sna.
shiningstar @ 11:27 |Komentiraj | Komentari: 45 | Prikaži komentare