Blog - listopad 2013
četvrtak, listopad 24, 2013

Lijepo se izgubiti u noci dok je grad obasjan svjetloscu ulicnih lampi i slusati tisinu.Tada najbolje cujem sve svoje misli i zelje...tada najbolje pisem, onako kako najbolje znam. Svaki osjecaj daje mi neko novo lice, neke nove akorde koji  opisuju mene u trenutku i moju zvijezdu vodilju koja je otvorila vrata mog srca i koja mi je prvim pogledom rekla da iste snove sanjamo. Shvacam sve moje molitve u kasne nocne sate, osmijehe od ljeta do ljeta, prezivljene kise i snjegove, sve ceznutive skale...shvacam da sam u dusi jos uvijek veliko dijete, iskreno dijete i jos sam tamo gdje smijeh u potocima zubori i jos placem zbog ukradenih uspomena i bez toga bi mi zivot bio prazan, jer bi nedostajao najbolji dio mene.Zivot nas cesto zbunjuje nepreglednim raskrscima zivota, tjera da izaberemo najbolji put, onaj ispravan i ponekad u svojoj nemoci neznamo izabrati. Gubimo se i neznamo sto zaista zelimo.Vrijeme curi poput pijeska u pjescanom satu i svakim danom ga je sve manje, a mi ne primjecujemo ono sto imamo. Svi ti putevi i raskrsca zapravo nisu ni postojali, nisu vazni.Vazno je ono sto nam je dano i sto je cijelo vrijeme tu, a cesto se nismo udostojili ni pogledati sa zadovoljstvom sto smo tu gdje jesmo. Postoji samo jedan put, onaj koji nam je vec pod nogama i tim putem trebamo ici najbolje sto mozemo.Biti ispunjen to je jedino bitno. Ne mozemo znati sto nosi buducnost ako ne krenemo, jer svojim sadasnjim koracima oblikujemo buducnost i ako damo sve od sebe necemo zaliti za nicim. Ponekad na peronima zivota cekamo nesto sto mozda nikad nece doci, ali znajuci da smo ostavili trag u necijim ocima, necijem srcu, promijenili svoj i neciji zivot ispuni posebnim osjecajem. Jer svi smo mi skitnice kroz ovaj nesavrsen zivot i svi trazimo s istom zudnjom u grudima i mozemo podnijeti puno vise nego mislimo, ali onaj tren kad nam se nas mali svijet s nekim spoji sve drugo postane ljepse. Upravo ta carolija trenutka ,ta nevidljiva ovojnica koja nas okruzuje i poveze s bliskim ljudima je nesto najljepse i najcudesnije, taj trenutak kad ih dodirnete osjetite da ih znate citavu vjecnost...i to je najveca istina...Oni te slijede vjernije od vlastite sjene, jer sjena te slijedi samo dotle dok oko tebe sja....

shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 31 | Prikaži komentare