Blog - svibanj 2013
petak, svibanj 17, 2013

Sunce je obasjalo nebo, a ono misticni osmijeh mog lica i ove misli sto se roje pod ovom mojom kosom. Uzivam u ovom prekrasnom pogledu, na ovom mjestu su misli lakse, slobodna sam i imam osjecaj da je u meni druga osoba nego na pocetku mog traganja. Ovaj zrak ima tako profinjen opustajuci miris, ovdje misli s lakocom ispisujem na papir...da...jos uvijek volim svoje misli ispisivati na papir. Ovaj zivot je lijep dar s neba, a kad imas uz sebe osobe na koje se mozes osloniti jos je veci dar. Nikoga se ne moze natjerati da te voli, ali ako mozes postati netko koga se moze voljeti je uspijeh. Obitelj mi je temelj i oslonac i bila bih spremna na brojne zrtve po pitanju njih i onih koje volim. Zahvaljujem im za radost, smijeh i srecu koju mi donose sobom. Oni su dio mene i taj dio sebe zelim ostaviti za sutra, taj trag je upravo ono sto se pamti. Ponosna sam sto mogu reci da smo dobri, neiskvareni, nesebicni ljudi, suprotnost od dubokog nistavila u kojem se utapa civilizacija. Slazem se da su suze, osmijesi, nedostajanja, tuzni, ponekad hladni pogledi također sastavni dio zivota, ali oni ne bi trebali obiljeziti osobu. Ponekad i sama oko sebe stvorim oklop, ljusturu cvrsto zatvorenu koja pazi da drugi ne vide moje slabosti, strah od nekih stvari, ponekad i od sebe same. Nikad to nisam pokazivala ni priznavala drugima, vec pustala da me ljudi dozive na svoj nacin, Ponekad i krivi...Oduvijek sam se pokazivala cvrsta i jaka da bi se dragi ljudi pored mene tako osjecali,trazili u meni oslonac...i voljela sam pomagati kad bih vidjela da se drugi osjecaju bolje, ali nisu ni slutili da sam ponekad i ja ta koja je iza svoje ljusture slabija i od najtanje grancice. Zbog iskrenosti sam postigla da me ljudi postuju, a oni bliski vole upravo onakvu kakva jesam, sa svim svojim manama i vrlinama koje posjedujem. Ja se samo zelim veseliti zbog sebe i najdrazih ljudi i svoj zivot nadopunjavati ljepotom i njihovom prisutnoscu. Netko ce reci da ce divne stvari biti...jednog dana, ali treba pokazati da snagom vlastite volje mozes prijeci svaku prepreku na koju naletis, svaki nesporazum. Pokazati zdrave granice koje smo postavili i koje su nam pomogle da zivimo jedni za i uz druge. Riskirajmo prisjetivsi se da nikad nismo prestali glasno voljeti one koje smo uvijek voljeli glasno i gdje god bili bit ce dovoljno blizu da im kazemo sve sto zelimo i da ih slusamo kada to budu trebali...i u trenucima samoce da su pored mene u tisini zvuka malih rijeci ne zamjerajuci mi niti jedno na kraju dana znajuci koliko je neosporiva nasa pripadnost,ispunjavajuci prazninu izvana i iznutra.

shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 32 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 7, 2013
 

Šetala je kao sjena, pomalo sanjiva i romantična.  Često je sumnjala u sebe i svoju misiju na zemlji. Možda je sebi postavila preveliki teret, a da toga nije bila svjesna i prerano se ponadala da je jedna od onih koja je predodređena za velike stvari na zemlji. Gdje god bi se okrenula, nailazila je na ogroman zid, čak ni pogled kroz prozor nikud nije vodio. Sve je svoje želje, nadanja i strahove istrošila do snova i ostadoše joj samo prazni i daleki dani ko obećana zemlja. Osjećala se loše, disanje ju je izdavalo i oblijevao znoj od naprezanja dok se prisjećala svojih snova. Samo jedan pogled je mogao prodrijeti u njenu dubinu, a da  ne osjeti da je u opasnosti, nezastićena. Iako su hodali različitim gradovima, osjecala je da postoji taj oku nevidljivi dodir sigurnosti. Nisu se htjeli izgubiti u ovim životnim virovima, pustiti ruke duse, jer moglo bi proći još stotinu godina samoće dok se ponovo pronađu. Htjela je ponovo letjeti poput ptice, kao putnik u beskraju, jer nije mogla bez svojih krila. Iako je znala da su ptice osuđene na osamu, bez svog leta nije mogla. Još uvijek sa sjetom u duši  čeka da zajedno polete...da pronađu svijetlost na izlazu. taj dan ce uskoro doci...

........................................................................................................................................................................................

shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 24 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 2, 2013
Neki događaji u životu ostave odjeka na sve ono što dođe kasnije.Razna iskustva kojih se sjećam s nekom toplinom. Bitna je emocija koja se probudi sjećanjem.Čak i neka pjesma probudi nešto što je davno potisnuto duboko ispod kože i odjednom ispliva na površinu. Moja emocija i dan danas je mir, harmonija, sigurnost i toplina.
Volim prigušenu svjetlost, tada se osjećam ugodno i sigurno. Kad se ušuškam u krevet, ugasim svjetlo i pustim neku laganu glazbu, i bez obzira što ovaj moćni um često zakrivljuje slike, znam da moja sigurnost leži u saznanju da ima netko ko  brine i misli na mene:)

shiningstar @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 50 | Prikaži komentare