Blog
subota, veljača 3, 2018
Bura se polako budi i luta, zapliće se i skriva ulicama grada. Krišom nestaje u krznu prolaznika, kao dijete se igra. Baš kao i ja. Živim za ovakve trenutke, zato često želim da nestanem ...i često nestajem...moja mala svakodnevna samoubojsta, ali se vratim, jer um ima moć, preveliku... Volim taj svijet kojeg katkad zaboravljam, ali on mene nikada, zaštićena sam u njemu .


shiningstar @ 19:07 |Komentiraj | Komentari: 0